Dum Spiro Spero

Mi žene smo takve. Od praznih reči, stvorimo roman. Od najobičnijeg pogleda, mi napravimo film. Ni iz čega mi izronimo ljubav, pronađemo je nigde i prosipamo je bez granica. I onda patimo, i svako nam je kriv.


28.01.2016.

28.01.2016 12:49.

Čekajući da mi asistentica odgovori na email da li će odgoditi ispiti ili ne, kontam mogla sam ja malo urediti ovaj prenatrpani inbox emaila i u jednom tenutku ugleda notabene promjenili ste šifru, i kontam ja "ma šta je notabene, otkud mi to?" kad ono gle moj blogg koji sam vodila dok sam još bila gimnazijalka. I tako uđem ja na blogg i podsjetim se svojih 'problemčića' vjerujte tako sam se slatko ismijala baš mi je trebalo ovo da malo popravim dan. Zadnji post sam napisala u augustu, 2014 godine. Od toga je proslo godina i po i mnogo toga se promjenilo. Završila sam srednju školu, upisala medicinski fakultet i najzad upoznala ljubav svog života, al' na jedno nisam zaboravila da živim život punim plućima nadam se da niste ni vi. Mnogo toga se promjenila i neka je hvala Bogu, živimo i težimo ka tome da nam bude život bolji da idemo na bolje i gura se nekako, Situacija u državi nikad gora, a vjerujte mi na riječ ja nikad sretnija. Ne znam da li je to do mene ili do osoba oko mene al' svaki dan započnem s osmijehom. Napokon je sve na svom mjestu Bogu hvala. Odavno vam nisam pametovala nadam se da ste me malkice poželili baš sam pročitala dvije poruke koje su mi još prije godinu stigle u inbox od djevojaka koje su tražile savjete za momke. Drage moje nije sva sreća u tome, naravno lijepo je imati nekog na svojoj strani al' bolje biti sam nego sa svakim, teško je danas insana naći i kad nađete čuvajte ga. I sve dok ne dođe taj suđeni uživajte, izađite sa prijateljicama, otiđite na putovanje kakvo pa makar to bilo i do obližnjeg parka na sunčanu klupu, a pod miškom još bolja knjiga i vidjet ćete koliko je život lijep. Ne budite kao ostali da vas samo materijalno usrećuje, budite svoji nek vas obraduje poruka primljena od drage osobe, lijep miris ili majkin grah. Skromne duše su naljepše, ako želite da vam ovako češće 'pametujem' na blogu ostavite mi komentare pa ću biti redovnija. Ovaj post ću završiti svojom legendarnom frazom 'ostajte mi odlični, ljubi vas vaša nota bene.' <3

10.08.2014.

Vracam se jaca nego ikad. :)

I upravo razmisljam kako ovaj post zapoceti, toliko toga se desilo da ne znam odakle poceti. Prvo da vam se izvinem sto tek sad pisem ovaj post, al' od danas cu biti redovnija obecavam! Eh odakle da krenem, SRETNA SAM LJUDI nakon toliko vremena sretna sam! U moj zivot usao je jedan smrad bez kojeg ja stvarno ne zelim dalje, svaki dan mi je prelijep. Nema ljepseg osjecaja kada znas da neko na tebe misli 24/7, nakon toliko suza, briga i neprospavanih noci pojavio se on moja mala unikatna dragocjenost. I ja se iskreno nadam da cemo nastaviti ovako kako smo krenuli. Imala sam par problema ovih dana al' kao sto izreka kaze per aspera ad astra - preko trnja do zvijezda, da je lahko nije al' sve se da rijesiti. Da ne pametujem vise notabene vam je jako sretna i nadam ste da ste i vi dragi moji, ljubim vas i ostajte mi odlicni :** . P.S pozdrav mojoj bffufulji koja se ljuti za svaku sitnicu, uz poruku volite bffufulja II najvise (valjda nekad naidjes na ovaj blogg) !

30.07.2014.

Dum Spiro Spero..

Znam bila sam jako neodgovorna i nisam odrzala obecanje da cu vam svaki dan pisati. Nadam se da mi je oprosteno, imala sam puno obaveza te projekti, te ovo, te ono i na kraju pripreme za Bajram.. uzivala sam prvi dan Bajrama, nema ljepseg osjecaja nego kad je porodica na okupu jos kad se koji Bajramluk dobije srce k'o dzamija. I drugi dan je prosao, njega sam provela sa svojom bffufuljom to je moj najbolji drug s njim najvise volim provoditi vrijeme, uvijek me oraspolozi i nasmije, mada me nekad zna iznervirati al' sta cu ipak je to bffufulja i toliko sam zahvalna sto ga imam.. Treci dan ne znam kako ce proci vjerovatno hodajuci i docekujuci gosti, a inace nista novo, nasao se i jedan momak al' u prolazu nista vrijedno spomena, ja sam vam sva u Bajramskom filingu, kako mi vi provodite ove dane? Ostajte mi odlicni i ljubi vas vasa notabene. P.S Obecavam da cu od sada biti redovna na bolggu, i pistie mi u inbox jako se obradujem vasim divnim porukama, i zadnja poruka bas me dojmila, djevojcice(prepoznat ce se prava) glavu gore, imas moju podrsku:**

13.07.2014.

Ako izgovorim ljubav..

Nisam vam dugo pisala, i maloprije udjoh na blogger i vidjeh poruku koja me motivisala da napisem novi post, nisam bila aktivna posljednih dana iskreno nit' sam imala vremena nit' volje, sve ovo oko Srebrenice me natjeralo da razmisljam o zivotu. I fkt treba uzivat u svakoj sekundi zivota jer ne znas sta nosi dan a sta noc. Ovi dani su mi bili bas teski, zrak je bio tezak, osjetila se tuga i bol na svakom koraku. Bilo mi je tesko gledati oca kako gleda one nisane, bili su to ljudi, momci sa kojima se igrao, skupa zivio i ucio od njih, teska je to bol.. Ovaj dan je bio drugaciji od ostalih osjetilo se nesto u zraku, nesto sto govori da ce biti promjena, i nakon dugo vremena sjela sam roditeljima i brat je dosao iz Sarajeva i pricali smo, smijali se i uzivali, pa covjece nema boljeg lijeka nit ugodnijeg osjecaja od tog. Dragi moji imajte na umu gdje god otisli ne zaboravite odakle ste i ciji ste, jer nema vam vece podrske od njih.. ostajte mi odlicni ljubi vas vasa notabene! :**

08.07.2014.

11.07.1995 !

"Pisem ovo sa ogromnom knedlom u grlu koja me gusi, suze naviru.Gledam natpise na nisanima, sva slice i sva opominju. Huk vjetra u sumi mladih borova i pjev ptica govore mi da sam ziva, da stojim i da gledam 8372 nisana. Njih 8372. To nije broj to je jauk, plac, to je zvuk jaci od svakog vriska, to je opomena! To je zavjet, to je otvorena rana iz koje lije krv, suze i oblikuju imena. Srebrenica? Ma ne, to nije samo rijec ili grad, za nekoga je to zivot. 8372, nije to tek neka brojka. Treba zastati i zasutjeti, treba se iz duse pokloniti. Mnogi ne znaju sta je genocid, Srebrenica ili rat? Ginuli su ljudi tokom rata, al' u Srebrenici se ginulo najvise! Rijec "zaborav" uz Srebrenicu ne ide. Te suze koje se godinama prolivaju ne smiju biti zaboravljene. Zamisli, ama ne mozes ni zamisliti da si ti izgubio Babu, Djeda, Brata ili Sina, bilo koga svog zbog necijeg hira. Ne mozes ni zamisliti kako je njima koji svaki dan traze svoje, svoje najmilije. Ali dosta je suza! Ne trebaju nam vise, ne zelim da one saperu tvoju krvavu mrlju. Neka stoji, neka se sasusi u nacim srcima, da je zauvijek pamtimo. Kako si mogao? Kako si se usudio? 8372 duse! Stidis li se? Kada bi dosao medju njihove tabute da li bi osjetio mrvicu griznje savjesti? Ili si toliko pohlepan da mislis da je tvoj zivot vredniji od njihovog? Neka ti sudi Haski tribunal 'pravedno'. Ali vjeruj ima jedan Sud na kojem nema odlaganja, gdje ce ovih 8372 dusa uperiti prstom u tebe. Sta ce ti tada odbrana biti? Zato budimo hrabri ovih dana. Dobit ce svako svoju kaznu. I jos nesto, u petak 11, jula. nemoj biti ni Srbin, ni Hrvat, ni Bosnjak vec budi covjek, zasuti sjeti se i nikada ne zaboravi!" 11.07.1995 ZABORAVIT NECEMO!

03.07.2014.

Cekajuci voz za Tuzlu.

Iza mene je jako naporna i zanimljiva srijeda. Naime danas sam se nasla u cudnoj situaciji, igrom slucaja otisla sam u Doboj sa roditeljima, i pri samom ulasku u grad vidjeh zeljeznicku stanicu i na sekundu sjetih se djedovih prica o carobnim vozovima koji voze u raj. Nakon dugog nagovaranja tata je pristao da se vozom vratimo u Tuzlu a mama autom. Nakon malog pjesacenja stigli smo do zeljeznicke stanice svaki kutak je imao neku svoju pricu, eh pitam se koliko se ovdje ljudi rastavilo na dan, dva ili pak vjecnost? Tacno u 15:25h zacu se pistaljka i voz krenu, pazljivo sam posmatrala svakog putnika, neki su se vracali umorni sa posla, neki su krenuli u goste a neki su se sasvim slucajno tu nasli. U jednom cosku zapazih staricu dugo sam je posmatrala bila je to starica od nekih sezdeset godina, sijeda kosa, plave oci i naboranog lica, al' svaka bora na licu imala je svoju pricu, u jednom trenutko zacu njezan, slabasan stariji glas ' sinko sta si se ti zagledala' i blag smijesak. A ja onako zamisljena reko 'molim' , i opet taj isti glas se zacu 'ah ove danasnje omladine, sve je to zaljubljeno negdje u oblacima' , 'eh bako kamo srece da sam' i tad sam cula nesto fascinantno' eh moja ti, sto bude bit ce vjerujem ja da neki djecacic tamo na sljedecoj zivotnoj stanici te ceka, vidis babe sa 17 se udala rodila cetvero djece, eh da je baba bila pametnija pa malo prozivila zivota, dok si mlada i uzivaj a ima vremena kad ces tako biti zamisljena, uzivaj ljepoto' i fkt kad cemo uzivat ako necemo sad pomislih u sebi ' hvala vam bako, puno vam hvala' i dok se ja okrenu baka je vec izasla i uputila se ko zna gdje. Do Tuzle sam tako razmisljala o njoj o tim rijecima kojim je uputila meni, o svemu i svatih da zivot nije zivot ako se ne sastoji od uspona i padova, da te zivot ne mazi, al' mi smo ti koji sebi pravimo zivot ugodniji dok smo mladi trebamo i uzivat. Eto dragi moji kod vase Notabene vazda neke nove price, kako ste mi vi proveli ovu srijedu? ostajte mi odlicni, ljubi vas vasa notabene! :** P.S hvala vam djevojke na rijecima podrske najbolje ste.

02.07.2014.

22:34 !

Razmisljala sam dugo da li ovaj post da napisem ili ne, da li da se otvorim nekom neznancu ili ne, i odlucih da ga napisem. Po ko zna koji put u ovoj sedmici udaram po ovoj jadnoj tastaturi pisajuci vec ispisane stranice mog zivota. Znate svako ima neku zivotnu pricu, kod nekih je ona manje a kod nekih vise sretna. Nekog je zivot mazio a nekoga ne. Sad kad bih rekla da me zivot nije mazio lagala bih, dobijem sve sto pozelim, radim sta god zelim, imam roditelje za pozeliti, jelde jako egoisticno od mene sto se zalim zar ne? Mozda i jeste, al' dragi moji ima nesto sto vrijedi vise od svake stvarcice nije to materijalna ispunjenost vec duhovna, dzaba tebi sve stvari ovog svijeta kad ti nemas svoj mir i rahatluk kao sto bi nas narod rekao. Fali tu nesto, fali ona vecera u 19:00h, fale bezbrizne nedjelje, onaj osmijeh onako od srca, fale sitnice koje cine zivot boljim. Vjerujte kako koja godina i kako sam svjesnija da postajem zrelija i starija sve se vise plasim tog 'svijeta odraslih'. Rado bih da ostanem ona djevojcica od 6 godina ciji je jedini problem kako lutkicu obuci, koju mama jos pokriva i prica bajke. Jer kako odrastas shvatas da nije sve tako bajno, da je najmanji problem kako obuci lutkicu, da su ljudi zli i neispunjeni, da svako sebe gleda .. da brat bratu nogu postavlja. Kakav li smo mi narod kad se radujemo tudjoj nesreci vise nego vlastitoj sreci? Sta to ima lose u ljudima pa cine takve stvari. Ali trudim se. zaista se trudim da se obradujem svakoj sitnici koju mi zivot donese. Obradujem se pozivu najbolje prijateljice, chunga lungi od najboljeg prijatelja, onoj prici usput do skole, trac partiji sa mamom. Zar nije to najvece bogatstvo koje covjek moze imati? I pitaju me uvijek " kako uspijevas biti tako vesela i nasmijana upravo danas kad nista ne stima?!" Eh dragi moji sama sebi bojim stvarnost jer fkt da je ne obojim ne bih je mogla podnijeti. Zato vas vasa notabene savjetuje po ko zna koji put uzivajte ljudi nikad necete biti mladji a ni noc ljepsa, uzivajte u svakom dahu koji vam zivot nudi, svakim atomom vaseg tijela! Ostajte mi odlicni, ljubi vas vasa notabene! :**

01.07.2014.

Kako ste mi?

Dragi moji kako ste mi?! Ja se odlicno osjecam, bio je ovo jako naporan al' i uspjesan dan. Veceras i nemam neku inspiraciju da pisem a iskreno i ne zelim, trenutno uzivam uz casu limunade i RSG radio. Pisite mi u inbox, preko komentara, da cujem kako ste vi ovaj prvi julski dan proveli? Ostajte mi odlicni ljubi vas vasa notabene! :**

30.06.2014.

Panta rei.

Nakon jucerasnjeg posta i divnih poruka i komentara koje sam dobila od vas odlucih pisati dalje. Danas je trideseti juni, kisno i prohladno napolju, nista ne podsjeca na ljeto, na radiu pjeva Panta rei i prva asocijacija si mi ti. Eh koliko je vec proslo otkad se nismo culi pet,set ili pak sedam mjeseci ne znam tacno i ne zelim da znam. Zadnji put sam ugledala malo pisamce na displeju tacno pred ponoc stare a pocetak Nove Godine, ne znam kako si se usudio nakon svega se javiti. Toliko si mi boli nanio svojim dolazenjem i odlazenjem iz mog zivota. E ti luda glavo, shvati ovo moje srce odavno ne kuca za tebe, krenulo je dalje, bas kao sto Panta rei- sve tece, tece i zivot. Ja sam krenula dalje, priznajem nije bilo lahko, trebalo je dosta suza, dosta neprospavanih noci i misli sta bi bilo, KAD bi bilo, al' svemu dodje kraj pa tako i nasoj romansi, nakon 13 mjeseci doslo je tome kraj, znate gadna je navika koja se rodi iz ljubavi. Trebalo je dosta vremena da shvatim da je ljubav prerasla u naviku i hrabrosti da to sebi priznam.. Boljelo je, o itekako je boljelo. Al' vjerujte nema ljepseg osjecaja nego onog kad se osjecate slobodnim. Zatvorila sam stranicu u svom zivotu, tacnije godinu i mjesec dana punih padova i uspona. Ko ce ti ga znati zasto je to bilo dobro, jedno znam i recu i vama drage moje, uzivajte dok mozete da li imale srecu i uzivale skupa sa momkom ili same ovako kao ja uzivajte, jer necete nikad biti mladje. Poslije svake kise dodje sunce. Hvala vam drage moje iz dana u dan me iznenadjujete, danas ste mi natjerale suze na oci al' radosnice naravno, puno mi to znaci, ostajte mi odlicne, ljubi vas vasa notabene! :**

29.06.2014.

Da to sam ja :)

Dugo sam razmisljala da li da napisem ovaj post ili ne, i na kraju odlucih da ga napisem. Nisam osoba koja prica o svojim osjecanjima to je ipak nesto moje i to zadrzavam za sebe, al' shvatih da to vise ne mogu drzati za sebe, da se moram otvoriti koliko toliko zbog sebe i svog dobra. Neko kroz pricu se rijesi tereta a neko kroz pisanje, posto mi prica bas ne ide, odlucih pisati, i evo kako koja rijec sve je lakse,o itekako je lakse. Da se ukratko predstavim, imam 18 godina, gimnazijalka sam, pomalo luckasta i neukrotiva a ponajvise zrela za svoje godine, neki kazu da je to mana a neki pak prednost, iskreno ne znam al' jedno znam da je ova luda glava sto sta prosla i sretna sam da sa 18 godina mogu da razlikujem dobro od loseg. Ovaj Blogg sam otvorila ne zbog momka, ne zbog prijateljica vec zbog sebe mislim da cu tako lakse podnijeti neke promjene, a imam osjecaj da ce se ovog ljeta sto sta izdesavati. Momka nemam, a iskreno trenutno mi i ne treba oporavljam se od duge veze, ma sta oporavljam pocinjem da uzivam u zivotu, nekad je to bila ljubav a poslije je preraslo samo u naviku al' o tome cu u nekom drugom postu. Kad je u pitanju prijateljstvo imam dosta poznanika, al' prijatelja pravih PAR meni sasvim dovoljno, imam jednu budalicu za najbolju prijateljicu i ne dam je nikom, nadam se da ce nekad na ovaj post naletiti i procitati ovo, budalice od kako si mi usla u zivot sve se promjenilo i hvala ti sto si mi najveca podrska i kriticar bez tebe ne znam sta bih Dinuli moja, a da imam i jednog ultra zgodnog frajera za bffufulju i njeg ne dam nikom, prijatelj za pozeljeti hvala ti sto si uz mene. Optimista sam uvijek sam nasmijana trudim se da maksimalno uzivam u zivotu, da ga zivim 'punim plucima' nekad mi to bas i ne uspijeva al' bitno je da se trudim, i znam uspjet cu jednog dana akoBogda. To bi bilo nesto ukratko o meni. Dragi moji i drage moje, nenormalno me obraduju vase poruke, hvala vam na tako divnim rijecima, uvijek sam tu za vas, da li vam trebao savjet il pak osoba da vas saslusa tu sam, ostajte mi odlicni ljubi vas vasa notabene ! :***


Stariji postovi

Dum Spiro Spero