Dum Spiro Spero

Mi žene smo takve. Od praznih reči, stvorimo roman. Od najobičnijeg pogleda, mi napravimo film. Ni iz čega mi izronimo ljubav, pronađemo je nigde i prosipamo je bez granica. I onda patimo, i svako nam je kriv.


13.07.2014.

Ako izgovorim ljubav..

Nisam vam dugo pisala, i maloprije udjoh na blogger i vidjeh poruku koja me motivisala da napisem novi post, nisam bila aktivna posljednih dana iskreno nit' sam imala vremena nit' volje, sve ovo oko Srebrenice me natjeralo da razmisljam o zivotu. I fkt treba uzivat u svakoj sekundi zivota jer ne znas sta nosi dan a sta noc. Ovi dani su mi bili bas teski, zrak je bio tezak, osjetila se tuga i bol na svakom koraku. Bilo mi je tesko gledati oca kako gleda one nisane, bili su to ljudi, momci sa kojima se igrao, skupa zivio i ucio od njih, teska je to bol.. Ovaj dan je bio drugaciji od ostalih osjetilo se nesto u zraku, nesto sto govori da ce biti promjena, i nakon dugo vremena sjela sam roditeljima i brat je dosao iz Sarajeva i pricali smo, smijali se i uzivali, pa covjece nema boljeg lijeka nit ugodnijeg osjecaja od tog. Dragi moji imajte na umu gdje god otisli ne zaboravite odakle ste i ciji ste, jer nema vam vece podrske od njih.. ostajte mi odlicni ljubi vas vasa notabene! :**

Dum Spiro Spero